Reggio Emilia
Ovaj pristup ranom obrazovanju razvio je, 1963. godine, Loris Malaguzzi (Loris Malagući) koji je i sam bio odgajatelj, učitelj i roditelj. Saznanje da se u ranim godinama razvoja djece formira njihova individualnost, je vodilo ka stvaranju programa zasnovanog na principima poštovanja, odgovornosti i zajedništva, kroz istraživanja i otkrića u okruženju koje ih podržava i obogaćuje i koje je zasnovano na interesima djece.
Predškolski program Reggio Emilia su prihvatile mnoge škole i mnogi vrtići u svijetu. Pristup učenju male djece po programu Reggio Emilia stavlja prirodni razvoj djece, kao i bliske veze koje ona dijele sa okruženjem, u centar ove filozofije.
Svoj pedagoški pristup Malaguzzi zasniva na međuljudskim odnosima, za kojima dijete osjeća kontinuiranu potrebu i koji se recipročno njeguju sa drugom djecom, porodicom, vaspitačima, društvenom i prirodnom sredinom. Od vaspitača se traži da što bolje upoznaju djecu ponaosob, kako bi mogli da ih podržavaju u traganjima i otkrićima.